ALERGIJSKE BOLESTI RESPIRATORNOG SISTEMA?
Alergijske bolesti respiratornog sistema, spadaju među najčešće alergijske bolesti, pa je SZO klasifikovala alergije kao četvrtu najvažniju bolest. Najčešći alergijski poremećaji su:
- alergijski rinitis – rinosinuzitis,
- rinokonjuktivitis,
- alergija na polen,
- astma.
ALERGIJSKI RINITIS
Alergijski rinitis predstavlja najčešći neifektivni rinitis. U zavisnosti od uzročnika alergijski rinitis se može podeliti na sezonski (intermitentni) i perenijalni-celogodišnji (perzistentni). Alergeni koji uzrokuju sezonski rinitis nalaze se u spoljnoj sredini (polen drveća, trava, korova), dok celogodišnji rinitis nastaje kao reakcija na prisustvo faktora koji postoje u zatvorenom prostoru i prisutni su tokom cele godine (kućna prašina, grinje, buđ, duvan, perje, zivotinjska dlaka).
Hronični zapaljenski proces zbog preosetljivosti sluznice nosa na neki od alergena dovodi do gubitka njene osnovne zaštitne funkcije. Sluzokoža nosa filtrira, greje i vlaži udahnuti vazduh eliminišući čestice veće od 5-6 mikrometra iz spoljne sredine i priprema ga da dospe u pluća. Kada nos više ne vrši svoju zaštitnu funkciju, u pluća ne dolazi kvalitetno pripremljen vazduh, pa postoji opasnost od nastanka astme.
Simptomi alergijskog rinitisa su slični prehladi, ali traju duze i/ili su sezonskog karaktera. Kod prehlade izmenjeno je opšte stanje organizma,javlja se malaksalost, povišena temperature, sekret iz nosa je gust i ubrzo obojen. Simptomi alergijskog rinitisa su: kijanje je u napadima i do desetak puta, sekrecija iz nosa bistrog vodenastog sekreta (rinoreja), otežano disanje na nos zbog otoka sluznice, slivanje sekreta niz zadnji zid ždrela, svrab i crvenilo nosa i očiju, nadražajni kašalj i grebanje u grlu. Zbog otoka nosne sluznice, a posledično i sluznice koja oblaže Eustahijevu tubu postoji korelacija alergijskog rinitisa i zapaljenja srednjeg uva.
Sezonski (intermitentni) rinitis traje od početka proleća sa cvetanjem i pojavom polena drveća, trava i korova i traje do kraja jeseni. Velikom oslobađanju polena pogoduje toplo i suvo vreme uz povišen vazdušni pritisak. Najveća koncentracija polena je ujutro, kad je sunčano i vetrovito vreme. Simptomi sezonskog alergijskog rinitisa su intenzivniji od simptoma perenijalnog-celogodišnjeg rinitisa koji se najčešće ispoljava nosnom opstrukcijom praćenom čestim glavoboljama, kao i oslabljenim čulom mirisa. Oko 20-40 % pacijenata sa alergijskim rinitisom ima bronhijalnu astmu, dok 70-90% pacijenata sa astmom ima alergijski rinitis. Alergijski rinitis je direktni faktor rizika za nastanak bronhijalne astme, a naučna istraživanja su pokazala da oba oboljenja imaju zajedničke genetske faktore rizika, kao i faktore rizika vezane za životnu sredinu.
DA LI JE ALERGIJA NASLEDNA?
Alergija se ne nasleđuje direktno, već se nasleđuje predispozicija. U zavisnosti od učestalosti kontakta sa alergenom, alergijska preosetljivost će biti ispoljena u manjem ili većem obliku. Ako oba roditelja imaju alergiju, dete će je ispoljiti sa rizikom od 75%, a ako je ima jedan roditelj, onda je rizik 50% za dete.
LABORATORIJSKO OTKRIVANJE ALERGIJA I LEČENJE
Laboratorijska dijagnostika alergija podrazumeva određivanje ukupnog IgE i specifičnog IgE na određene alergene bilo pojedinačno ili u okviru laboratorijskih panela. Kod alergijskog rinitisa dijagnoza se moze potvrditi (ili isključiti), uzimanjem citološkog brisa nosne sluznice i odredjivanjem eozinofilnih granulocita u komori, kao i određivanjem eozinofilnih granulocita u krvi. Povećan broj eozinofilnih granulocita karakterističan je za hronične alergijske reakcije. Eozinofilni katjonski protein (eosinophilic cationic protein, ECP) se oslobađa iz eozinofilnih granulocita tokom njihove degranulacije u tkivima. Kliničke indikacije za odredjivanje specifičnog ECP su vezane za praćenje inflamacije kod astmatičara, i kao marker aktivacije eozinofila.
U lečenje alergijskog rinitisa koriste se preventivne i terapijske mere. Preventivne mere podrazumevaju izbegavanje kontakta sa alergenima, izbegavati boravak napolju u jutarnjim satima kada polena ima najviše u vazduhu, zatvarati prozore u prostorijama, kao i smanjiti koncentraciju grinja, kućne prašine. Terapijski postupci podrazumevaju imunoterapiju i primenu lekova. Specifična imunoterapija (SIT) – može se primeniti kada postoji preosetljivost samo na određeni alergen, npr. na samo jednu vrstu polena ili na jedan celogodišnji alergen.
Lekovi u terapiji alergijskog rinitisa su: peroralni antihistaminici, intranazalni antihistamini i kortikosteroidi.