SRČANI MARKERI I LABORATORIJSKI ZNAČAJ

Srčani markeri su biomarkeri i predstavljaju merljiv dogadjaj u nekom biološkom sistemu, tj srcu.

Kako su se tokom proteklih decenija otkrivali sve specifičniji markeri nekroze miokarda, tačnost dijagnostike infarkta miokarda se povećavala. To se dešavalo kada je glutamin – oksalacetat transaminaza (GOT, tj. aspartat transaminaza – AST) zamenila laktat dehidrogenazu (LDH), i kasnije kada je široko prihvaćena kreatin kinaza (CK) i njena MB frakcija: CK-MB aktivnost i CK-MB mass. U enzimski profil srčanih markera spadaju i:

  • AST nalazi se u jetri, srcu i skeletnim misićima.
  • LDH je citoplazmicni enzim koji se nalazi jos u burezima jetri i mišićima.
  • CK je enzim koji ima tri frakcije a najznačajnija je u srcu CK-MB. Ostale su u mozgu CK-BB i u mišićima CK-MM.

Brojne studije su pokazale da glavni biohemijski eseji korišćeni za evaluaciju pacijenata sa akutnim bolom u grudima (CK-MB, cTnT i cTnI) imaju odličnu senzitivnost u dijagnostici akutnog infarkta miokarda. Najstariji od ovih eseja – CK-MB, predstavljao je standard prema kome su ostala dva eseja evaluirana. Dijagnoza infarkta miokarda nikada se ne sme postavljati samo na osnovu nalaza povišenih vrednosti srčanih biomarkera. Njihova interpretacija uvek mora biti u kontekstu celokupne kliničke slike bolesnika.

Srčani markeri: Kreatin kinaza – MB izoenzim (CK-MB)

Široka upotreba CK-MB radioimunoeseja (u odnosu na prethodne metode određivanja) doprinela je smanjenju lažno-pozitivnih rezultata; vrednost CK-MB može se smatrati da predstavlja pravu vrednost CK-MB izoenzima. Međutim, kako i drugi mišići osim miokarda imaju male količine ovog izoenzima, stanja koja se karakterišu hroničnom destrukcijom i regeneracijom skeletnih mišića (npr. mišićne distrofije ili intenzivna fizička aktivnost) vrednosti ovog izoenzima mogu biti povišene.Povišene vrednosti CK-MB česta su pojava i u urgentnim centrima kod alkoholičara ili pacijenata sa politraumom. Prethodno navedena stanja su najčešći uzrok pojave lažno-pozitivnih rezultata u upotrebi ovih markera za dijagnozu akutnog infarkta miokarda, a upravo zbog toga je i specifičnost ovog markera niža u odnosu na srčane troponine. Meta analiza brojnih objavljenih studija u vezi sa upotrebom „CK-MB mass“ eseja u dijagnostici akutnog infarkta miokarda pokazala je da je njegova senzitivnost 97% a specifičnost 90%.

Srčani markeri: Troponini T i I (cTnT i cTnI)

Srčani troponini T i I su najbolji srčani markeri oštećenja miokarda jer imaju veću specifičnost i senzitinost od enzima kreatin kinaze (CK) izoenzima MB kreatin kinaze (CK-MB). Troponini T i I su kodirani različitim genima u srčanom, sporom i brzom skeletnom mišiću, i zbog toga su metode koje su razvijene za detekciju srčanih troponina senzitivnije od CK-MB za oštećenje miokarda. Stoga su troponini T i I najbolji markeri nekroze miokarda, sa skoro apsolutnom specifičnošću za miokardno tkivo i visokom kliničkom specifičnošću, koji mogu ukazati čak i na mikroskopske zone nekroze miokarda. Iako povišene vrednosti troponina odražavaju nekrozu kardiomiocita, oni ne označavaju nužno mehanizam i uzrok koji je do nekroze doveo.Zbog toga, povišene vrednosti srčanih troponina T i I u odsustvu kliničke slike akutnih koronarnih sindroma, treba da pobude sumnju na druge etiološke činioce koji dovode do nekroze miokarda: miokarditis, aortna disekcija, plućna embolija, kongestivna srčana insuficijencija, kontuzija srca i sl. Nalaz povišenih vrednosti srčanih troponina u pobrojanim i sličnim kliničkim okolnostima reflektuju samu senzitivnost ovih markera za oštećenje miokarda i ne treba ovakav nalaz nazivati „lažno pozitivnim“, jer oštećenje miokarda de facto postoji. Pravi „lažno pozitivni“ rezultati su dokumentovani u skeletnim miopatijama i hroničnoj bubržnoj insuficijenciji. Povišene vrednosti troponina se često mogu naći kada je serumski kreatinin iznad 221 μmol/L i u odsustvu dokazanog akutnog koronarnog sindroma. Pa čak i tada je nalaz povišenih troponina povezan sa lošijom prognozom.Elevacije troponina koje se ne mogu objasniti, retke su u kliničkoj praksi. Povišene vrednosti srčanih troponina definišu se kao one vrednosti koje su veće od 99. percentila koncentracije troponina u normalnoj referentnoj populaciji. Kod bolesnika sa akutnim infarktom miokarda, inicijalni porast troponina u perifernoj krvi se događa nakon 3-4h od početka simptoma. Povišene vrednosti troponina mogu se registrovati do 2 nedelje nakon infarkta, i posledica su proteolitičkih procesa koji se odvijaju u nekrotičnom miokardu. Troponini su najbolji biomarkeri za kratkoročnu predikciju (30 dana) mortaliteta i miokardnog infarkta kod pacijenata sa akutnim koronanrim sindromima. S druge strane, njihova prognostička vrednost je potvrđena i u dugoročnoj prognozi ovih bolesnika (1 godina i duže).

Srčani markeri: Mioglobin

Serumski mioglobin je dugo bio predmet interesovanja kliničara kao potencijalni rani marker infarkta miokarda. Osnovu za to predstavlja činjenica da mioglobin ima manju molekulsku masu od CK i troponina, i da zbog toga brže od njih difunduje kroz intersticijalnu tečnost. Zbog toga se može detektovati za samo oko 30 minuta nakon oštećenja miokarda. Međutim, mioglobin nije specifičan za miokardno tkivo, što sa sobom nosi visoku učestalost lažnopozitivnih rezultata u populaciji koja dolazi na prijemna odeljenja klinika. Zbog toga su se kliničari uglavnom oslanjali na njegovu dobru negativnu prediktivnu vrednost.Mioglobin nije dovoljno senzitivan i specifičan marker za oštećenje miokarda, i zato se ne preporučuje njegova upotreba u rutinskoj dijagnostici i stratifikaciji rizika kod bolesnika sa akutnim koronarnim sindromima.

Izbornik